CILJ ZIVOTA

Imate li konkretne zivotne ciljeve „na duze staze“?

spremna sam za turneju po Bosni i Hercegovini (kao i ostalim republikama bivse Jugoslavije). Ali i po svim drugim zemljma gdje god zive ljudi naseg govornog podrucja. To je moj veliki projekt razradjivan dugi niz godina, sistematski, kontinuirano, korak po korak, planski.
Kad moje najmladje dijete zavrsi gimnaziju i ode na fakultet ( odnosno ode u samostalni zivot) ja sam slobdna osoba koja vise nema puno razloga da provodi cijelu godinu u Holandiji (zemlji mog stalnog boravka).

Moj cilj je da zivim na obali Jadranskog mora. Kao sto rekoh, to ce se ostvariti onda kad me dijete napusti. Osim zivota na toplom mediteranu, putovanje je moja velika inspiracija. Ne u smislu odmora i turizma nego u smislu neke vrste spiritualnog hodocasca.

Ja sam za trajni projekt, jer za “samo ponekad” razraditi nesto toliko kompleksno ne bi imalo nikakvog smisla ( ni rezultata) .

Ja od zivota trazim samo mrvicu srece. I ako sam potpuno sretna i zadovoljna osoba, to mi je dovoljno. Zahvalna sam za ono sto imam. I unaprijed zahvaljujem za sve lijepo sto ce se dogadjati u daljem zivotu. Po pitanju posla sam vec ostvarila velike snove, samo da tako ostane.

Svaka cast Berka na tako finom elanu. Mislim, zene tvojih godina uglavnom poslije porodicnih prica zavrse 'jednom nogom u grobu'. Sto se tice spiritualnog hodocasca, e tu ti zelim puno srece. Sta god da ti se desi bit ce upravo onako kako treba biti: nesto izabrano ce doci do tebe, a to izabrano je jedina stvar koju ne smijes zaobici. Vidio sam ljude koji se guraju u to. Svakako su prolazili. Neki cak uspjeli napraviti nesto kvalitetno (svaka im cast). Drugi ne da su ispali cisti promasaji, vec napravili gresku od milion godina (jer su ubjedjeni u to sto rade). A treci su, iako bili sa ljudima i medju ljudima, iako se dali i iako su dali sve od sebe, nosili samo svoj krst, tako neprimjetno i autenticno.

Sto se tice mene ne brijem se na neke duhovnosti i imam veoma neduhovan zivot. Izabrao sam 'topli krevet, posao i dorucak u pola devet', a znam i zasto. Nije mi to cilj zivota, ali imam iskru da dam smisao onome sto izaberem na nacin na koji ja hocu. Posto sam prestao smatrati da su apriori duhovni oni koji pricaju o duhovnosti, malo pazljivije gledam ko je pored mene u istini i koliko. Na osnovu toga trazim i zelim iznaci dijalog. Za sve ostalo me nema.

Poznajem osobe mladje od mene koji za sve sto je oko njih ili sto im se nudi na pomolu, komentarisu samo jednom recenicom: "za mene je kasno... moje je proslo"
A ja se mislim, jeste, proslo je tvoje, zato sto ti tako hoces...
Mislim da cilj zivota nemora biti nesto veliko, nekad je malo-veliko ako je pravo i ako je od srca i iskreno.
Kakav god da nam je cilj ( mali ili veliki) mora biti OSTVARIV. I ako smo s tim zadovoljni, super.

Ali, na moju veliku zalost, ljudi prozivotare cijeli zivot a da nemaju pojma sta bi ih veselilo, s cim bi bili sretni, i zaparavo uopste nikako neznaju sta bi to mogao biti njihov cilj. Na takvo pitanje obicno slijezu ramenima...
Smatram da je to strasno zalosno, covjek je ipak misleno bice, i nemoguce je da se moze zadovoljiti hranjenjem, spavanjem i parenjem. I gotovo.

Smisao života je dokazati da čovjek svojom slobodnom voljom, koju mu je Bog podario, poštujući Njegove smjernice, može biti ČOVJEK u pravom smislu te riječi. Nastojim stalno da se usavršim, da budem bolja, ne kao profesionalac, nego kao čovjek, da uljepšam život sebi i drugima... Uvijek ima načina i vremena, ako se stvarno želi... i to me čini sretnom...