PODRZIMO NASU DJECU, U OVO DANASNJE VRIJEME
4 posters
Anti-stres :: Arhiv
Stranica 1/1
PODRZIMO NASU DJECU, U OVO DANASNJE VRIJEME
Skoro me jedna majka kroz razgovor zamolila da joj dam par savjeta sta da radi sa svojom cerkom - jer kod mene ide uvijek sve "glatko".
Ja sam se samo nasmijala, jer ja ne vidim bas da mi "glatko" ide sa djecom .- ali radim stalno na tome.
Par stvari koje sam ja sa mojom djecom radila, mozda nekome jos pomogne!!
Doselivsi se iz holandije, moja najstarija cerka je bila preopterecena novim jezikom (njemackim) - i ne rado je isla u obdaniste. Ma sta ne rado - Svaki dan je prije ulaza u obdaniste povracala . Da bi joj olaksala, stavljala sam joj po malo mog parfema na gardarobu - sto je smirivalo.
Jako slabo je jela, skoro stvarno nista (sto se sada sreca uopste ne primjeti). Spremajuci joj sendvice za dorucak, stavljala bi joj cedulju u kutiju zajedno sa sendvicom. I za voce sam imala ideju. na banane sam uvijek pisala porukice, jabuke sjekla ko smjeljujke...Prije je to bilo samo srce i mama - jer nije znala citati, a sa godinama su se poruke prilagodavale uzrastu moje cerke.Zavisno sta joj u tom momentu treba, ...ali ljubav nikad nije pogresna.
Kod pismenih, ili usmenih (sada je vec veca) ima kod sebe malo janje (koje ima od svog rodenja), sa mojim, ili ocevim parfemom - zavisno od toga ko joj vise treba u tom momentu.
Ocev lancic isto pomaze, da djeca dobiju hrabrost ("evo ti moj lancicc, i ja cu ti dati snage kada buddes trebala") (To Aki uvijek radi sa djecom).
Ponasajte se sa respektom prema djeci. Naravno da je to nemoguce svaki dan i u svakom momentu to raditi, ali djeca to razumiju - kada mi nismo dobro, samo im treba reci!
Pogledajte nekada neki djeciji film sa svojom djecom, ili u kino otidite. Poslusajte neke djecije pjesmice ili jednostavno plesite - bez veze, i razloga. To ce i vas i djecu opustiti i oraspoloziti.
Moj muz nema sina da igra fudbal sa njima - ali zato maze nokte sa njima (cerkama) - a za uzvrat dobije "frizuru". One mu snale i gumice stavljaju na glavu (Bozeee - kako ja volim ovog mog muza, on je stvarno diiivan otac!)
Ili gleda vjencanice sa njima (´najstarija cerka je vec izabrala vjencanicu koju ce kupiti - ali to su njihove teme, ja se nesmijem u to petljati )
U svakom slucaju dajte im do znanja da ste tu i uz njih - bez obzira sta! Volimo ih onakve kakve jesu, jer ne zaboravite da su oni idividue, same svoje - koje ne treba modulirati - nego im samo pomoci da se iz pupoljka u predivnu ruzu pretvore.
Mnogo mi mozemo od njuh nauciti - TE NASE DJECE! (samo sto to niko nece da prizna!)
Ja sam se samo nasmijala, jer ja ne vidim bas da mi "glatko" ide sa djecom .- ali radim stalno na tome.
Par stvari koje sam ja sa mojom djecom radila, mozda nekome jos pomogne!!
Doselivsi se iz holandije, moja najstarija cerka je bila preopterecena novim jezikom (njemackim) - i ne rado je isla u obdaniste. Ma sta ne rado - Svaki dan je prije ulaza u obdaniste povracala . Da bi joj olaksala, stavljala sam joj po malo mog parfema na gardarobu - sto je smirivalo.
Jako slabo je jela, skoro stvarno nista (sto se sada sreca uopste ne primjeti). Spremajuci joj sendvice za dorucak, stavljala bi joj cedulju u kutiju zajedno sa sendvicom. I za voce sam imala ideju. na banane sam uvijek pisala porukice, jabuke sjekla ko smjeljujke...Prije je to bilo samo srce i mama - jer nije znala citati, a sa godinama su se poruke prilagodavale uzrastu moje cerke.Zavisno sta joj u tom momentu treba, ...ali ljubav nikad nije pogresna.
Kod pismenih, ili usmenih (sada je vec veca) ima kod sebe malo janje (koje ima od svog rodenja), sa mojim, ili ocevim parfemom - zavisno od toga ko joj vise treba u tom momentu.
Ocev lancic isto pomaze, da djeca dobiju hrabrost ("evo ti moj lancicc, i ja cu ti dati snage kada buddes trebala") (To Aki uvijek radi sa djecom).
Ponasajte se sa respektom prema djeci. Naravno da je to nemoguce svaki dan i u svakom momentu to raditi, ali djeca to razumiju - kada mi nismo dobro, samo im treba reci!
Pogledajte nekada neki djeciji film sa svojom djecom, ili u kino otidite. Poslusajte neke djecije pjesmice ili jednostavno plesite - bez veze, i razloga. To ce i vas i djecu opustiti i oraspoloziti.
Moj muz nema sina da igra fudbal sa njima - ali zato maze nokte sa njima (cerkama) - a za uzvrat dobije "frizuru". One mu snale i gumice stavljaju na glavu (Bozeee - kako ja volim ovog mog muza, on je stvarno diiivan otac!)
Ili gleda vjencanice sa njima (´najstarija cerka je vec izabrala vjencanicu koju ce kupiti - ali to su njihove teme, ja se nesmijem u to petljati )
U svakom slucaju dajte im do znanja da ste tu i uz njih - bez obzira sta! Volimo ih onakve kakve jesu, jer ne zaboravite da su oni idividue, same svoje - koje ne treba modulirati - nego im samo pomoci da se iz pupoljka u predivnu ruzu pretvore.
Mnogo mi mozemo od njuh nauciti - TE NASE DJECE! (samo sto to niko nece da prizna!)
Enisa Alic- Broj komentara : 147
Location : München
Registration date : 2008-03-11
ja sam tek od prosle god. pocela priznavati da od njih ucim
Vazno je da postoji nesto sto radim samo s tim djetetom i ni s kim vise. U toku mog odrastanja godinama nisam zeljela probati bundavnu pitu jer sam smatrala da bundave jedu krave. Svi ukucani su lizali prste od pokajmacene bundevare. Moja mama je meni uvijek specijalno pravila kolut pite od krompira. To mi se toliko svidjalo ( da nesto radi samo za mene), da sam kasnije potajno jela i tu njihovu pitu, ali se nisam zeljela odreci privilegije da se nesto radi iskljucivo za mene.
Botno je i to da je dijete sigurno da je voljeno bezuvjetno. Cak i ako radi nesto cime se ne ponosimo, mora biti sigurno da ga isto volimo. Drzacemo se mozda za srce ali ne zato sto se ( zbog necega) svojim djetetom ne ponosimo nego radi toga sto se dijete ne ponosi sobom.
Nije bitno hocu li se ja ponositi ili stiditi. Jedino sto je vazno je da se dijete SOBOM ponosi.
Botno je i to da je dijete sigurno da je voljeno bezuvjetno. Cak i ako radi nesto cime se ne ponosimo, mora biti sigurno da ga isto volimo. Drzacemo se mozda za srce ali ne zato sto se ( zbog necega) svojim djetetom ne ponosimo nego radi toga sto se dijete ne ponosi sobom.
Nije bitno hocu li se ja ponositi ili stiditi. Jedino sto je vazno je da se dijete SOBOM ponosi.
Berka- Broj komentara : 270
Location : Vlissingen, Holand
Registration date : 2007-12-21
Podrzimo indigo i kristalnu djecu. Ali, sta je bilo s nama ?
Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te, 70-te & 80-te!!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile 'kombinovane' plivadone, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu uzimale ekstra folne kiseline ili bile testirane na dijabetes. U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od domašaja djece" na bočicama s lijekovima, vratima i ormarima. Kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e a samo ponekad smo pišali u krevet. Kao djeca, vozili smo se ( ako smo imali) u autima bez pojasa i bez zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, ( ha, ha) a ne iz flašica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flašicu Kokte ( ili boza, limunada i spricer iz slasticarne) s našim prijateljima i NIKO nije umro zbog te medjusobne razmjene bakcila. Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh sa marmeladom i puterom, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli, zato što smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan "narandze i limuna" ili "izmedju dvije vatre", sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo dječja mašta bila u stanju smisliti. Neki su se igrali mame i tate. Niko nas nije mogao naci po cijeli dan.. I nikad nije bilo problema...Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako da riješimo problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), mene na spavanje nisu ispracali crtani filmovi nego Mendo i Slavica, a one malo mladje zabavljao je Branko Kockica. Nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chatrooms, MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo sa drveca, propadali kroz led, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se sa lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica! Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. Takvima su govorili : "Izvadi se sam iz govana". Seksualna revolucija i s njima hasis i hipici bili su opasna prijetnja za ovu planetu. Ljudi su se u ocaju hvatali za glavu. A ovi drugi su imali sve duze i prljavije kose.
U toj posasti koja je prijetila smakom svijeta roditelji su bili često stroži nego sam zakon! Ipak, posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje i naučnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. Imali smo viziju. Imali smo u perspektivi bolju buducnost. I naučili smo da živimo s tim !
I ti pripadaš toj generaciji? ČESTITAM! MOŽDA CEŠ ŽELJETI DA PODIJELIŠ OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !Možda bi bilo dobro pokazati ovo vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali. Posto moju generaciju pocinje vid izdavati, da bi ste lakše čitali, ovo je napisano VELIKIM SLOVIMA !! Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile 'kombinovane' plivadone, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu uzimale ekstra folne kiseline ili bile testirane na dijabetes. U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od domašaja djece" na bočicama s lijekovima, vratima i ormarima. Kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e a samo ponekad smo pišali u krevet. Kao djeca, vozili smo se ( ako smo imali) u autima bez pojasa i bez zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, ( ha, ha) a ne iz flašica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flašicu Kokte ( ili boza, limunada i spricer iz slasticarne) s našim prijateljima i NIKO nije umro zbog te medjusobne razmjene bakcila. Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh sa marmeladom i puterom, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli, zato što smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan "narandze i limuna" ili "izmedju dvije vatre", sve dok se ne upale svijetla na ulici, skrivača, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo dječja mašta bila u stanju smisliti. Neki su se igrali mame i tate. Niko nas nije mogao naci po cijeli dan.. I nikad nije bilo problema...Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako da riješimo problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), mene na spavanje nisu ispracali crtani filmovi nego Mendo i Slavica, a one malo mladje zabavljao je Branko Kockica. Nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chatrooms, MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo sa drveca, propadali kroz led, znali se posjeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga. Igrali smo se sa lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica! Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. Takvima su govorili : "Izvadi se sam iz govana". Seksualna revolucija i s njima hasis i hipici bili su opasna prijetnja za ovu planetu. Ljudi su se u ocaju hvatali za glavu. A ovi drugi su imali sve duze i prljavije kose.
U toj posasti koja je prijetila smakom svijeta roditelji su bili često stroži nego sam zakon! Ipak, posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje i naučnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. Imali smo viziju. Imali smo u perspektivi bolju buducnost. I naučili smo da živimo s tim !
I ti pripadaš toj generaciji? ČESTITAM! MOŽDA CEŠ ŽELJETI DA PODIJELIŠ OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !Možda bi bilo dobro pokazati ovo vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali. Posto moju generaciju pocinje vid izdavati, da bi ste lakše čitali, ovo je napisano VELIKIM SLOVIMA !! Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!
Bonita- Broj komentara : 13
Registration date : 2008-05-30
ves sam ovo vidjela
Divan tekst, zar ne? Ali se vremena mjenjaju...
Enisa Alic- Broj komentara : 147
Location : München
Registration date : 2008-03-11
PRETJERANA DEBLJINA I MRSAVOST UGROZAVAJU PLODNOST
Istarazivanje na sveucilistu Adelaide pokazuje da zene cija je tjelesna tezina uskladjena s visinom imaju vecu sansu zele li zaceti nego mrsavice ili buce.
Proucavanje je ukljucilo 3,500 zena koje su se izmedju 1987. i 1998. podvrgle umjetnoj oplodnji. Zene su bile podijeljene u pet grupa: premrsave, umjerene, punije, debele i predebele.
Nakon sto su se razmotrili i drugi faktori koji mogu utjecati na plodnost poput dobi, oblika lijecenja i broja embrija koji su implantirani u maternicu, zene s umjerenom tezinom pokazale su se 60 posto plodnije nego predebele zene.
Istrazivaci kazu da predebele zene imaju vise poteskoca s neregularnim reproduktivnim ciklusima i ovulacijom. Pretpostavlja se da ekstremna tjelesna tezina moze uzrokovati neplodnost jer dolazi do ostecenja unutarnje stijenke maternice.
OPTIMISTICKE TRUDNICE
VJEROVATNIJE CE RODITI ZDRAVO DIJETE
Medju trudnicama koje bi mogle imati rizicnu trudnocu manja je vjerojatnost da ce nedonosce roditi one koje s optimizmom gledaju na zivot, pokazalo je novo istrazivanje.
Pretpostavlja se da ce trudnoca biti visoko rizicna ako je trudnica vec imala komplikacije u trudnoci, ako ima visok tlak ili ako boluje od drugih kronicnih bolesti, izvjescuje "Health Psychology".
Dr. Marci Lobel s drzavnog sveucilista New York u Stony Brooku i njezini kolege otkrili kako su u skupini od 129 visoko rizicnih pacijentica "zene koje su bile najmanje optimisticne u trudnoci radjale djecu nize porodne tezine". Te su zene prezivjele jaci stres od onih koje su bile optimisticnije.
S druge strane, optimisticne zene cesce su vjezbale u trudnoci i pazile na prehranu te su tako smanjile rizik od prijevremenog porodjaja. Iako optimizam ne osigurava zdrav porod, "povezan s pravom prenatalnom skrbi i zdravim navikama u trudnoci, on moze biti obecavajuci kao preventivno sredstvo za komplikacije u porodjaju, posebno u visokorizicnim trudnocama", predlazu Marci Lobel i njezini kolege.
Makar je studija bila usredotocena na trudnice, otkrice se moze primijeniti i na druge. "Ova je studija jos jedan znanstveni dokaz da su optimisti boljega zdravlja", rekla je Marci Lobel. Ipak, kako pesimisti izlozeni riziku ne bi mislili da su zlosretni, Marci Lobel istice da "studija pokazuje kako se optimizam moze nauciti".
Proucavanje je ukljucilo 3,500 zena koje su se izmedju 1987. i 1998. podvrgle umjetnoj oplodnji. Zene su bile podijeljene u pet grupa: premrsave, umjerene, punije, debele i predebele.
Nakon sto su se razmotrili i drugi faktori koji mogu utjecati na plodnost poput dobi, oblika lijecenja i broja embrija koji su implantirani u maternicu, zene s umjerenom tezinom pokazale su se 60 posto plodnije nego predebele zene.
Istrazivaci kazu da predebele zene imaju vise poteskoca s neregularnim reproduktivnim ciklusima i ovulacijom. Pretpostavlja se da ekstremna tjelesna tezina moze uzrokovati neplodnost jer dolazi do ostecenja unutarnje stijenke maternice.
OPTIMISTICKE TRUDNICE
VJEROVATNIJE CE RODITI ZDRAVO DIJETE
Medju trudnicama koje bi mogle imati rizicnu trudnocu manja je vjerojatnost da ce nedonosce roditi one koje s optimizmom gledaju na zivot, pokazalo je novo istrazivanje.
Pretpostavlja se da ce trudnoca biti visoko rizicna ako je trudnica vec imala komplikacije u trudnoci, ako ima visok tlak ili ako boluje od drugih kronicnih bolesti, izvjescuje "Health Psychology".
Dr. Marci Lobel s drzavnog sveucilista New York u Stony Brooku i njezini kolege otkrili kako su u skupini od 129 visoko rizicnih pacijentica "zene koje su bile najmanje optimisticne u trudnoci radjale djecu nize porodne tezine". Te su zene prezivjele jaci stres od onih koje su bile optimisticnije.
S druge strane, optimisticne zene cesce su vjezbale u trudnoci i pazile na prehranu te su tako smanjile rizik od prijevremenog porodjaja. Iako optimizam ne osigurava zdrav porod, "povezan s pravom prenatalnom skrbi i zdravim navikama u trudnoci, on moze biti obecavajuci kao preventivno sredstvo za komplikacije u porodjaju, posebno u visokorizicnim trudnocama", predlazu Marci Lobel i njezini kolege.
Makar je studija bila usredotocena na trudnice, otkrice se moze primijeniti i na druge. "Ova je studija jos jedan znanstveni dokaz da su optimisti boljega zdravlja", rekla je Marci Lobel. Ipak, kako pesimisti izlozeni riziku ne bi mislili da su zlosretni, Marci Lobel istice da "studija pokazuje kako se optimizam moze nauciti".
SELMA dipl.iurist- Broj komentara : 101
Age : 42
Location : HOLANDIJA
Registration date : 2008-02-01
Anti-stres :: Arhiv
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu