Posmatranje

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

Posmatranje

Komentar  Wall-E on Sat Jul 05, 2008 4:53 pm

Sagovornik : Ja vas slusam godinama i postao sam vrlo dobar u posmatranju sopstvenih misli i svestan svega sto radim, ali nisam nikada dotakao prave dubine ili doziveo transformaciju o kojoj govorite. Zasto?



Krisnamurti : Mislim da je prilicno jasno zasto niko od nas ne dozivljava nesto izvan obicnog posmatranja. Mogu se javiti retki trenutci emocionalnog stanja u kojem vidimo, takoreci, plavetnilo neba izmedju oblaka, ali ja ne mislim na tako nesto. Sva takva iskustva su privremena i nemaju skoro nikakav znacaj. Onaj ko je postavio pitanje zeli da sazna zasto, nakon svih ovih godina posmatranja, nije otkrio prave dubine. Zasto bi uopste trebalo da ih otkrije? Vi mislite da cete posmatranjem misli zaraditi neku nagradu – ako ucinite ovo, dobicete ono. Vi u stvari uopste ne posmatrate, zato sto je vas um zaokupljen nagradom. Vi mislite da cete posmatranjem, svesnoscu, postati ljubazniji, da cete manje patiti, da se necete lako iznervirati, da cete dostici nesto izvan; tako da je vase posmatranje proces kupovanja. Sa ovim novcicem vi kupujete ono, sto znaci da je vase posmatranje proces biranja; stoga, to nije posmatranje, to nije paznja. Posmatrati znaci gledati bez izbora, videti sebe onakvog kakvi zaista jeste, bez bilo kakvog pokreta zelje za promenom, sto je izuzetno tesko uciniti, ali to ne znaci da cete ostati u svom sadasnjem stanju. Vi ne znate sta ce se dogoditi ako vidite sebe onakvog kakvi jeste, bez namere da promenite ono sto vidite.
Navescu jedan primer kako biste to razumeli. Recimo da sam nasilan, kao sto vecina ljudi jeste. Cela nasa kultura je nasilna, ali ja sada necu ulaziti u anatomiju nasilja zato sto to nije problem kojim se bavimo. Ja sam nasilan i shvatam da sam nasilan. Sta se desava? Moja trenutna reakcija je da moram uciniti nesto u pogledu toga, zar ne? Odmah kazem sebi da moram postati nenasilan. To je ono cemu nas uce svi religiozni ucitelji vekovima: da, ako smo nasilni, moramo postati nenasilni. Zato ja vezbam, radim svakakve ideoloske stvari. Ali sada vidim kako je to apsurdno, zato sto je entitet koji posmatra nasilje i zeli da ga promeni u nenasilje, jos uvek nasilan. Iz tog razloga se ja ne bavim ekspresijom tog entiteta, vec samim entitetom.
Sada, sta je taj entitet koji kaze: "Ne smem biti nasilan"? Da li je taj entitet razlicit od nasilja koje je primetio? Da li su to dva razlicita stanja? Naravno da su nasilje i entitet koji govori: "Moram promeniti nasilje u nenasilje", jedno te isto. Uociti ovu cinjenicu znaci prekinuti sa svakim konfliktom. Tu prestaje svaki konflikt koji nastaje usled pokusaja da se nesto promeni, zato sto uvidjam da je sam pokret uma da ne bude nasilan, posledica nasilja.
Dakle, sagovornik zeli da sazna zasto ne moze da ode izvan povrsine buke uma. Iz prostog razloga sto, svesno ili nesvesno, um uvek traga za necim, i to samo traganje donosi nasilje, takmicenje, osjecaj krajnjeg nezadovoljstva. Samo onda kada je um savrseno miran, postoji mogucnost doticanja pravih dubina.




Djidu Krisnamurti

Wall-E

Broj komentara : 53
Location : tamo gdje je sve po mom
Registration date : 2008-06-21

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Posmatranje

Komentar  Wall-E on Sat Aug 30, 2008 7:52 pm

Tek ovlaš da dotaknem temu o svjesnosti.

Svjesnost je mogućnost da opažamo aktivnost misli, inpute od čulnih organa ili prirodu same svjesnosti. Bazirano na ove tri podjele moguće je shvatiti način na koji svjesnost funkcioniše u ovim različitim doživljajima.
Jednostavnim posmatranjem misli doživljavamo dva dominantna elementa: subjekt i objekt. Svjesnost je subjekt, a misli su objekt primjećenog. U ovom slučaju, šta je priroda subjekta? Mozak? Nervni sistem? Ne, mozak i nervni sistem su zajedno prenosnik sistema informacija. Ko prima te informacije? Tu je ''nešto'' ili ''neko'' u centru svih tih percepcija kao ''opažalac''. Šta je ''opažalac''? Pa, to si ''ti''. A šta si ti? Mi imamo misli o ''meni''. Ali kada mi mislimo o ''sebi'' ili ''ja'', i dalje imamo neko opažanje ovog koncepta ili osjećaja od ''mene''. Kao primjer, ako te neko neprijatno kritikuje ili napada, možete dobiti jako osjećanje ''mene'' koje je napadnuto ili uznemireno. U tom momentu, možeš jednostavno uhvatiti taj jak osjećaj ''mene'' ako ga svojevoljno primjetiš. ''Niko ne može pričati samnom na taj način''. To osjećanje mene je ego. Ego je zbir svih misli o tome šta mi mislimo ko smo u tom momentu. To je definicija koju držimo u mislima, kumulativni napredak naših pretpostavki i odluka koji su tu od najmlađih godina sve do danas. To je opredjeljenje koje se mijenja na osnovu našeg položaja ili drugo. Imamo tu mentalnu sliku o tome ko smo. Taj mentalni entiet, ili ''ja'', nije svjesnost. I nije ono ko smo uistinu.

Wall-E

Broj komentara : 53
Location : tamo gdje je sve po mom
Registration date : 2008-06-21

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Posmatranje

Komentar  Enisa Alic on Sun Sep 14, 2008 12:02 am

Ljudska bića su prirodno sposobna za prekrasne, duboke, profinjene emocije, nadahnjujuću i strastvenu ljubav i radost. No, često nam je teško na duže vrijeme ostati u kontaktu s tim dijelovima sebe.

Malo dijete jedino u okolini može vidjeti zrcalo sebe i svog ponašanja. U reakcijama okoline ono traži odraz samoga sebe, te uspostavlja kontakt s osjećajima koje okolina zrcali natrag. Ako ljudi oko djeteta nisu sposobni vidjeti, prepoznati i cijeniti njegovo istinsko biće, dijete nema temelja na kojima bi to moglo samo učiniti. Tako ono polako gubi kontakt s tim dijelom sebe, čak i kad nisu prisutne ozbiljne traume. Slično kao kad zbog nekorištenja mišići atrofiraju, tako i naše istinsko ja 'kržlja'. To nije najprecizniji izraz – nešto što je naša bit, ono što mi stvarno jesmo, ne može uistinu zakržljati – ali kako gubimo sjećanje i sposobnost da živimo iz tih osjećaja, vanjski rezultat se može tako opisati.

U individualnom radu obično nastojimo istražiti s kojim dijelovima sebe smo na taj način morali izgubiti kontakt. To su obično oni najnježniji, najtopliji aspekti našeg bića, oni najpuniji ljubavi prema cijelom svijetu, ali i prema sebi samima.

Ako provjerite što vas najviše boli kad se osjećate omalovažavani i kritizirani, to je vjerojatno upravo osjećaj da se vaše istinsko ja ne vidi i ne uzima u obzir, dok se nevažni dijelovi vašeg ponašanja interpretiraju na najproizvoljnije načine.

Kod svakog od nas postoje dječji dijelovi koji se na temelju ranijih iskustava mogu osjećati odbačeni i necijenjeni i kad to nije sasvim realno: primjerice kad druga osoba hvali sebe ili neku treću, kad se od nas traži nešto što nam nije sasvim ugodno, kad čujemo mišljenje suprotstavljeno našemu... to su najbenignije situacije, a čak i u njima se često bude dječji osjećaji. Još je teže kad smo u kontaktu s osobom koja na izravan način pokazuje neobzirnost ili nepoštovanje. Tada je vrlo teško ostati odrasli i ne učiniti to isto prema drugima – odnosno izgubiti iz vida njihovo istinsko ja i tako se postaviti.

Nije uvijek potreban samo direktni poticaj da bi se probudio taj osjećaj odbačenosti. Dovoljna je samo atmosfera u kojoj takva svijest i takav odnos nedostaje. Jednostavno biti u kontaktu s ljudima koji ne prepoznaju niti sebe niti drugoga – a to smo svi do neke mjere – podržava gubitak bliskosti sa sobom kod djeteta, koje onda i samo odrasta u takvu osobu.

Hodate li kroz grad, stalno iznova oživljavate to iskustvo i tu atmosferu. Srećete ljude, a i djecu, praznih, hladnih ili čak prezirnih izraza lica... a vjerojatno se i sami zatvarate. Na vrlo suptilan način, svaki takav susret, čak i ako osobu niti ne pogledamo dobro, potvrđuje izvorno iskustvo. Bez mogućnosti da izrazimo i iskusimo svoju istinsku prirodu i najdublje osjećaje, oni 'odumiru', barem za našu površinsku svijest.

Svi imamo svoje životne borbe i ponekad se možemo osjećati da nitko to ne vidi i ne cijeni. Ponekad i jest tako. S druge strane, jesmo li sami sposobni vidjeti i cijeniti napore drugih ljudi? Vrlo rijetko. Očekivati to bilo od sebe ili drugih nije niti realistično u ovom društvu. Nitko to nije imao prilike stvarno naučiti.

Zamislite kako bi izgledalo živjeti u okolini koja vas istinski vidi i prihvaća čak i kad niste savršeni. Kako bi to izgledalo i sami biti sposobni prihvatiti druge na taj način?

No nije to realno očekivati niti od sebe niti od drugih samo na temelju racionalne svijesti. Svi volimo misliti o tome kako bi drugi 'trebali uzeti u obzir...', no to nije lako. I nama i drugim ljudima treba vrijeme da se iscijelimo. Ne možemo vidjeti i cijeniti druge ako smo odbacili dijelove sebe. Ponekad primjećujem da, kad pokušam održavati takav stav prema drugim ljudima, javljaju se dijelovi mene koji pitaju: a što je sa mnom? Ponekad se javlja i iracionalni strah da ako u potpunosti poštujem druge, moram odbaciti sebe ili prihvatiti nekorektno ponašanje. To su dječji strahovi koji nisu u skladu sa stvarnošću – ali su stvarni.

Možda ćemo imati potrebu ponašati se zrelije od drugih kako bi se mogli osjećati boljima od drugih. To ne riješava problem nego ga samo prikriva.

Kad i imamo iskustvo da netko stvarno vidi i prihvaća naše najdublje osjećaje, možemo sumnjati u to da je to iskreno ili da to zaslužujemo. Možemo to doživjeti kao pokušaj manipulacije ako smo imali iskustva u kojima smo emocionalno manipulirani ili iskorištavani.

Najčešća barijera iscjeljenju je što nam je takvo stanje svijesti toliko normalno da ga jedva i primjećujemo. Kad na trenutke i postanemo svjesni problema, lako se vraćamo u osjećaj 'ma, nije to tako strašno' čim kriza prođe.

Koliko god to željeli, ne vjerujem da je to moguće promijeniti racionalnim trudom. Kao i kod drugih područja života koje želimo promijeniti, potrebno je ući unutar sebe i iscijeliti se kroz duboko emocionalno iskustvo. Nakon toga, potrebno je vježbati svjesno bivanje i djelovanje iz centra svoga bića. Često je potrebno vrijeme kako bi naučili na taj način djelovati u svakodnevnoj stvarnosti – nakon što desetljećima naše pravo ja nije imalo kontakt s tom stvarnošću. No, to je moguće. Možda ne možete niti zamisliti koliko ljepote možete naći u sebi jednom kad je krenete potražiti.

sunny

Enisa Alic

Broj komentara : 413
Location : München
Registration date : 2008-03-11

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Posmatranje

Komentar  Wall-E on Thu Oct 16, 2008 10:35 pm

Kroz ovo napisano podsjeti me na jednu nevjerovatnu stvar koja sa jeseni opet kruži duhovnim centrima u mom gradu. Naime, desilo se da sam primio nedavno e-mail u kome me neka osoba pita za mišljenje o njenom učitelju. Mišljenje, meni nametnuto stvarnim činjeničnim stanjem, sam proslijedio do one mjere koju sam sve vidio. Nakom par sati dobio sam odgovor, sad već veoma vidno uznemirene osobe kako sam ja tako nešto mogao napisati. Čuda li čudnog, eto i stresa kod te osobe. Hvala bogu pa će njen jogi učitelj pokazati kako da se oslobodi stresa.

Samo da li će sreća nakon uklonjenog stresa biti autentična?


Da li će i poslije toga tražiti u e-mailovima potvrdu za svoj rad kod drugih ljudi?

E tu negdje ima odlično mjesto naša odbačenost. Ljudi su fotokopir mašine ili preciznije rečeno čovjek je čovjeku humus.

Wall-E

Broj komentara : 53
Location : tamo gdje je sve po mom
Registration date : 2008-06-21

Vidi profil korisnika

Na vrh Go down

Re: Posmatranje

Komentar  Sponsored content Today at 1:09 pm


Sponsored content


Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu